Radionica, prezentacija uz raspravu

“RETRO” DVORIŠTA - KREATIVNOST U IGRI NESTRUKTURIRANIM MATERIJALOM NA VANJSKOM PROSTORU

Kristina Nagradić, Renata Šimac
PPO VEŽICA
Moderator: Mirta Butković

Danas djeca nemaju dovoljno prilika za igru na neograničenom slobodnom prostoru. Većini djece to nije sastavni dio života već su previše u zatvorenom prostoru ili eventualno u parkovima koji nude samo gotove sprave. Zbog nedostatka prirodnih elemenata te učestalosti ponavljajućih, istovjetnih radnji koje djeca izvode na spravama, u tradicionalnim dvorištima ne pružaju se prilike za razvoj kreativne i maštovite igre kombiniranjem prirodnog, nestrukturiranog materijala poput stabala, panjeva, grana, daski, kamenja i sl.
Od početka pedagoške godine u PPO Vežica uvodimo nefiksirane elemente kao materijal za kreativnu igru djece na dvorištu. Uz već postojeće: pijesak, zemlju, kamenje, lišće, češere, grančice „ubacujemo“ panjeve, daske, letve i grane. Posebno obraćajući pažnju na drugu bitnu zadaću Razvoj socijalnih kompetencija uočavamo da se u nestrukturiranoj igri navedenim materijalima ti odnosi naročito dobro razvijaju. Zbog ostvarivanja zajedničkog, samostalno postavljenog cilja, djeca su „prisiljena“ komunicirati, surađivati, dijeliti uloge, uvažavati jedni druge. Važna je činjenica da su neopterećeni materijalnim (nema štete). Ohrabrene pozitivnim iskustvom i motiviranošću sve većeg broja djece, u sljedećoj fazi pripremamo informativni materijal za roditelje, navodimo što je sve nefiksirani materijal, na koji način se može primjeniti u igri, te ih pozivamo na prikupljanje istog i druženje i igru kroz subotnju radnu akciju na dvorištu. Odaziv je dobar, materijal prikupljen, prekontroliran i „pušten“ u upotrebu.

Jedan pogled na dvorište ispunjeno djecom (svih 5 skupina) koja u svakom kutku nešto „rade“, grade, dogovaraju se, prenose elemente, trguju („Ti meni gumu –ja tebi dasku!“) dovoljan je za potvrdu dobrobiti za djecu. Igra je mirna, a istovremeno dovoljno izazovna. Djeca različitih razvojnih sposobnosti ju prilagođavaju sebi, neuspjeh ne postoji, a ukoliko se dogodi – potiče na ponovni pokušaj ili traženje pomoći od drugog djeteta.
Na radionici su odgojiteljice uz svojevrsni „team building“ na dvorištu imale priliku koristiti isti materijal, vještine i sposobnosti koje koriste djeca u svakodnevnoj igri nakon čega je uslijedio zadatak prepoznavanja tj. osvrta na razvoj socio-emocionalnih, motoričkih i spoznajnih vještina, kao i na razvoj mašte i kreativnosti za vrijeme igre nefiksiranim materijalom. Odgojiteljice uočavaju vrlo širok spektar vještina s posebnim naglaskom na razvoj socijalnih odnosa i spoznaje. Ovdje izdvajamo neke od njih:
-stvaranje uzročno-posljedičnih veza među predmetima i pojavama
-taktilni razvoj –razvoj osjetila korištenjem različitih materijala i tekstura
- funkcionalna upotreba predmeta
- razvoj vještina planiranja
-razvoj fleksibilnosti u rješavanju problema
-matematičko-logičke vještine
-odnosi u prostoru: visina-dužina, lijevo-desno, gore-dolje, ispod-iznad
-razvoj divergentnog mišljenja
Jedan od indikatora uspješnosti provedene radionice bile su i ankete u kojima su sudionice izrazile zadovoljstvo po pitanjima: Jeste li naučile nešto novo, je li primjenjivo u daljnjem radu, jesu li dobile potvrdu vlastitih promišljanja, bi  li preporučile edukaciju kolegicama. Od komentara izdvajamo:
„Vežička djeca zaista proživljavaju pravo djetinjstvo.“
„Uživala sam u procesu stvaranja, a mogu samo zamisliti koliko uživaju djeca svakodnevno. Pohvala kolegice. Retro je in!!!“
„Pohvaljujem inicijativu i hrabrost u odnosu na povjerenje i sigurnost djeteta.“