Interaktivna radionica

VOĐENO ČITANJE

Irena Babić i Marija Vidas, odgojitelji

PPO ZAMET

Vođeno čitanje je strategija razvoja kritičkog mišljenja i učenja koju je moguće primijeniti u odgojno-obrazovnom radu s djecom predškolske dobi. Provodi se tako  da odrasla osoba čita slikovnicu ili priču kroz 3 faze: evokaciju, razumijevanje značenja i refleksiju.

U starijoj odgojnoj skupini ova se tehnika primijenila putem priča „Zmajić Kokos u svemiru“ i „Zmajić Kokos i tajna mumije“. Navedene zbirke pustolovina zmajića Kokosa, kao priče u nastavcima, čitale su se djeci tijekom dužeg razdoblja – i do 3 tjedna – upravo kroz navedene 3 faze. Prva faza – evokacija – odvijala se prije početka čitanja priča, kada se djeci pokazala naslovnica i pročitao se naslov priče te im se postavilo pitanje: „Što mislite o čemu priča govori?“. Na taj se način kod djeteta budi interes i potiče osobno povezivanje s pričom, razvija se mašta i verbalno izražavanje.  Kako je riječ o zbirci pustolovina, međusobno povezanih u priču, faza evokacije bila je prisutna svaki put prije čitanja novog poglavlja. Time su se ujedno i djeca prisjećala prethodnih događaja i likova.

Druga faza – razumijevanje značenja – sastoji se od čitanja priče i prekidanja na najzanimljivijim dijelovima te postavljanja pitanja  npr. „Je li se u priči dogodilo ono što si očekivao/la?“. Kako se radnja priče intenzivirala, to su i pitanja postajala složenija, gdje se od djeteta tražilo da povezuje, analizira, predviđa i sl. U ovoj se fazi postavljalo  mnogo složenijih pitanja, pazeći da svako dijete ima priliku dati svoj odgovor. Kako su se djeca počela osnaživati u vlastitim komunikacijskim kompetencijama, tako su i pitanja postupno bila proširena tako da  traže od djeteta objašnjenje zašto misle da će se upravo dogoditi to što predviđaju, kako bi se, uz maštu, razvijale i kognitivne sposobnosti.  Prije nastavka čitanja priče, djeci se postavljalo pitanje „Što mislite da će se dalje dogoditi u priči?“ koje je omogućavalo djeci da predviđaju daljnji slijed tijeka priče. Svakom djetetu dato je dovoljno vremena da procesuira odgovor i da preoblikuje svoje vizualne predodžbe u riječi.

Treća faza – refleksija – izuzetno je važna jer povezuje početno predviđanje s novim sadržajima koje je dijete dobilo tijekom čitanja i razgovora te zaokružuje priču i razgovor o njoj. U ovoj fazi djecu se poticalo na povezivanje priče s vlastitim iskustvom ili s nekom drugom pričom te im se pružila mogućnost promijeniti završetak priče.

Prilikom provođenja vođenog čitanja, odgojiteljice su  se pripremale tako  da su pročitale priču i pripremile pitanja koja će postaviti djeci; pripremile su prostor (ugodan ambijent) prije čitanja te tehniku kojom će dokumentirati proces. Vođeno čitanje dokumentirale su audio i video-zapisima koji su se i prikazali na radionici sudionicima.

Po završetku čitanja zbirke priča, tijekom refleksija odgojitelja, primijećeno je da je praćenje sadržaja priče poticalo kreiranje mentalnih slika kod djece, kao i interpretativno, osobno i kritičko razumijevanje. Djeca su i tijekom čitanja prepoznavala osnovni motiv na kojem se gradi čitava priča u  nastavcima te je primijećen napredak u razvoju operativnog mišljenja, osobito kod djece školskih obveznika.

Radionici je prisustvovalo 24 sudionika, a analiza evaluacijskih listića ukazuje da je radionica u najvećoj mjeri ispunila očekivanja sudionika te da će im dobivene informacije u potpunosti koristiti u vlastitom budućem radu. Sudionici smatraju da je vođeno čitanje drugačiji oblik čitanja priče koji bi djeci bio interesantniji i funkcionalniji od „klasičnog“ čitanja priče te misle da bi svi odgojitelji trebali pokušati provesti vođeno čitanje u svojim skupinama.